biciklom na posao
Biciklom na posao. Da ili ne? Mi ovo pitanje i ne postavljamo. Naravno da DA! Kada bi svi građani češće koristili bicikl kao prevozno sredstvo do posla i nazad, dobili  bismo čistiji grad, tiše i prijatnije ulice. Smanjio bi se broj parkiranih vozila, pa bi i za pešake ulica postala prostor gde se osećaju komotno, mesto na kome mogu da se zadrže i susretnu. Međutim, iako nisu nikad probali, mnogi Beograđani ne žele ni da razmotre tu mogućnost, a glavni krivac za to su PREDRASUDE. Evo nekoliko najčešćih izgovora:

1. Nije bezbedno voziti bicikl kroz gradski saobraćaj
Ukoliko idete biciklom na posao, vozite tako da budete primećeni i ako se pridržavate saobraćajnih propisa (osim u određenim slučajevima kada procenite da je bezbednije drugačije – o tome će više reči biti u narednim postovima), saobraćajne trake možete uspešno da delite sa motornim vozilima. Strah od vožnje kroz saobraćaj često je veći od realne mogućnosti da se nađete u opasnosti. Ako vas ostali učesnici vide, ako poštujete saobrćajne znake i signalizaciju, i ako se ne ponašate nepredvidljivo, sigurno ćete naći svoje mesto na ulici. Ukoliko vozite isuviše blizu ivice, dovodite sebe u opasnost da vas automobili izguraju sa puta, a obično se uz samu ivicu nalaze  i brojne prepreke, rupe, poklopci od odvoda, itd. Rizik od povrede smanjićete i tako što  ćete planirati put unared. Izaberite ulice koje su rasterećenije. Možda je put duži, ali ćete biti opušteniji i vožnja će vam više prijati.

2. Šta ako pada kiša ili je hladno
Za početak, idite biciklom na posao onda kada vam odgovara. Kad je prognoza loša nemojte ići biciklom. Neki ljudi voze po kiši i snegu, ali vi ne morate. Čak iako vozite samo kada je vreme lepo, napravićete ogromnu razliku. Što više budete uživali u tome, sve više ćete se radovati svojoj svakodnevnoj vožnji. Možda vam se toliko dopadne da ćete odlučiti da uložite nešto novca u opremu za kišu i hladno vreme, pa ćete moći da se vozite tokom cele godine!

3. Treba mi puno vremena da stignem
Iznenadili biste se! Zbog svakodnevnih zastoja u saobraćaju i problema sa parkiranjem u Beogradu, biciklom ćete zapravo svuda stići pre nego kolima, kada su u pitanju razdaljine od 5 do 10 kilometara. Za veće razdaljine, uračunajte da je to vreme utrošeno i na fizičku aktivnost za koju često nemate vremena. Plus, pozitivno utičete na svoje zdravlje i štedite novac, a pri tom, kada idete biciklom na posao, doprinosite i očuvanju životne srdine.

4. Moram da ustanem ranije
Ako je vaša vožnja kraća od 15 kilometara, razlika u vremenu koje vam je potrebno zaista je beznačajna. Ali čak iako traje duže, spavati pola sata više nije ni blizu ispunjavajuće kao  jutarnja vožnja biciklom na posao. Stići ćete na posao razbuđeni i sveži. Na sličan način bićete opušteniji kad stignete kući sa posla, jer ste izbegli saobraćne gužve oko 5. Takođe, posle posla nema trčanja na trening, to ste već obavili!

5. Nisam u formi 
Ako vozite umerenim tempom, bicikliranje nije ništa teže od hodanja. Što češće budete vozili, to će vam biti lakše jer ćete polako sticati kondiciju.

6. Nema bezbednog parkinga za bicikle
Beograd zaista nema obezbeđene parkinge za bicikle, ali možete da se dogovorite sa portirom ili obezbeđenjem na vašem poslu koje bi mesto bilo najbzbednije za parking. Možda postoji čak i prostorija unutar vaše firme gde biste mogli da ostavite bicikl. Ili tražite od poslodavca da uputi zahtev gradskom parking servisu da ispred vaše firme postave parking za bicikle ili se vežite na vidnom mestu za bilo koju banderu, koristeći U-lock.

7. Dobar gradski bicikl je skup, ne mogu to da priuštim
Nije vam potreban skup gradski bicikl. Podmažite i dotegnite svoj stari. Kupite polovan. Biće manje privlačan lopovima. Ako imate bicikl za rekreaciju, koristite njega. Dodajte korpu ili bisage kako biste mogli da spakujete potrebne stvari. Mnogo je skuplje voziti auto i plaćati gorivo.

8. Moram lepo da se oblačim za posao

U mnogim gradovima po Vojvodini, gde je biciklistička kultura razvijenija, ali u drugim mestima  širom sveta ljudi voze bicikl u farmerkama, odelima, haljinama, suknjama. Većina, ipak, više voli da vozi u udobnoj svakodnevnoj odeći ili u biciklistikoj opremi. U svakom slučaju uvek možete da ponesete obuću i odelo da se presvučete.

9. Nemam gde da se istuširam na poslu
U zavisnosti od toga kakvo je vreme, najverovatnije vam neće ni biti potreban tuš. Naravno, ukoliko vozite umerenim tempom. Ponesite sapun, peškir i dezodorans, malo se osvežite u kupatilu i to će biti dovoljno.

10. Opasno je voziti po mraku
Nosite svetlu odeću i obavezno propisno namestite prednje i zadnje svetlo na svoj bicikl, tako će vas svi videti. Vožnja po mraku nije problem, ukoliko vidite kuda vozite i ako ste vidljivi za ostale učesnike u saobraćaju.

biciklom na posao

Oslobodite se predrasuda! Vreme je za vožnju!
Autorka teksta: Milica Vukelić
7 Responses
  1. Slobodan Markovic

    Najpre, tu nedostaje najvazznije:
    Ko je, kako, kada i gde utvrdio te konstatacije u 10 taccaka? Ccime su obrazlozzeni odgovori na te konstatacije i zassto su bass ti odgovori odabrani kao valjani? Ima li drugaccijih opsstih stavova o tome?
    Rekao bih da razlog ssto se biciklom ne ide na posao jesu okolnosti i nemanje navike. Za oboje treba mnogo volje, rada, upornosti i vremena.
    Bolje od svake pricce je ljudima na ulici pokazati kako to mogu, i da im je korisnije nego da idu na drugi naccin.
    Da, to ssto je navedeno u 10 taccaka jesu razlozi, a ne predrasude, iako tako mogu izgledati, rekao bih.
    Valja imati na umu da su uverenja sasvim postojecha ccinjenica, podjednako vazzna kao i materijalni dokazi, i kao merljivi podaci.
    Jer:
    1. Nije bezbedno voziti bicikl kroz gradski saobraćaj – nazzalost, u Srbiji nije bezbedno, uprkos svoj predostrozznosti. Za vechinu se tu pricca zavrssava.
    2. Šta ako pada kiša ili je hladno? – sasvim legitimno pitanje, a odgovor: “Onda nemojte” nije od pomochi.
    3. Treba mi puno vremena da stignem – da, to mozzda jeste pogressna procena/uverenje/predrasuda, ali je i istina ako se u vreme potrebno za putovanje, uraccunaju priprema bicikla i za bicikl, i za smesstanje bicikla “negde”, kada se stigne.
    4. Moram da ustanem ranije – taccno jer se krmeljav i neprobudjen ne mozze na bicikl, a u autobus, recimo, mozze.
    5. Nisam u formi – opssta istina. Bicikl ipak jeste tezzi od hodanja, a uz snagu treba i kondicije i elasticcnosti. U nervozi da bi se negde stiglo, to ccega nema nikako ne pomazze.
    6. Nema bezbednog parkinga za bicikle – taccno, a alternativa je neizvesna jer “to uvek nekome smeta”.
    7. Dobar gradski bicikl je skup, ne mogu to da priuštim – taccno, treba imati u vidu neizvesnost i iznose plata, i koliko su liccne/porodiccne finansije ionako prenapregnute. Ako je prevoz plachen, to je ipak bolja alternativa, dok onima koji “svuda idu autom”, da bi se i “pokazali”, ne vredi ni govoriti.
    8. Moram lepo da se oblačim za posao – taccno, to jeste neko pravilo, ostalo su izuzeci. Presvlaccenje nije jednostavno, kao ni donossenje/odnossenje “presvlake”.
    9. Nemam gde da se istuširam na poslu – taccno. Ako nechemo po kissi i zimi (taccka 2.), onda chemo po suncu, a tada se obiccno treba oprati, a nema gde, ili ima, ali ni to “nije zgodno”, iz raznih razloga.
    10. Opasno je voziti po mraku – taccno, kao i 1.

    1. Nikola

      E, Slobodane, Slobodane… Ujka Firgo, da Vam nije mozda pozlilo od tolikog namcorluka? Sve to sto ste Vi naveli kao objektivne razloge, ja odbacujem sa lakocom i prihvatam i kisu i sneg i mracne, opasne ulice. Pre nego da se vozim sa Vama, kremeljavim i pospanim, u smrdljivom autobusu.

    2. Janko Marko

      Apsolutno se slažem, pogotovu sa tačkom 1, jednostavno nije bezbedno voziti biciklu u Srbiji, pogtovu ne u Beogradu.

  2. blingaro

    Na posao već tri godine idem bicikom. Ranije mi je posao bio bliži pa sam išao peške (1,7km). Sada je malo dalje (6km). Maršuta je: Vojislava Ilića od Plavog mosta, Žička, Vojvode Šupljikca, Bulevar i Dečanska. Prometno jeste, ali sa vozačima nisam imao i nadam se da neću imati problema. Nervira me jedino skretanje a nedavanje migavca. Na rupe i džombe sam se nekako već navikao, te ih zaobilazim, naravno pokazivanjem ostalim učesnicima u saobraćaju svoju nameru (pokazivanjem rukom u koju stranu skrećem).
    Ako je hladno, obučem se bolje. Tu su kapa i rukavice, mada ispod nule ne vozim. Ako je kiša, ne vozim. Busom mi treba 20-25 minuta, a biciklom 15-17. A gde je tu odlazak do stanice i čekanje istog da se pojavi? Ustajem u isto vreme. Bicikl je uvek spreman, a ja svoje stvari spremim uveče i stavim u ranac u kojem se već nalaze rezervna guma, pumpa, jedan šrafciger i zaštitne rukavice za, ne daj Bože, majstorisanje. Bicikl parkiram u dvorištu zgrade gde radim (reklo bi se da imam sreće). Što se tiče znojenja, malo mi se oznoji kosa na krajevima, s obzirom da nosim kacigu i malo leđa zbog ranca. Ništa strašno. Presvučem se u jednoj kancelariji gde nam je arhiva. Uvek su mi tu vlažne maramice i preškir kojim istrljam ono malo znojave kose.
    E sad, znojenje je idividualno. Kada vozim polako (do 25 km/h) onda se vrlo malo znojim. Sve preko toga je ono pravo znojenje. Dakle, na posao i uz neku sporiju vožnju (da se ne bih oznojio) stižem brže nego busom.
    Inače biciklu po beogradskim ulicama vozim 30 godina. Ono pre toga, po uskim dorćolskim ulilcama sa ponikom da ne računam. Išao sam i mnogo dalje od Beograda (Obedska bara, Smederevo, Obrenovac, Avalski put do Baba, Mladenovac, Batajnica, Avala, Grocka, Beogradska obilaznica, Jezero na Trešnji…). Sve glavnim putevima. I nikada nisam imao većih problema sa motornim vozilima. Dešavali su se manji “incidenti” (iznenadna kočenja, nedavanje migavaca…), ali predviđanje situacije je osnov svega. Ono što je do mene, gledam da odradim na najbolji način. Straha nemam. Izgubio sam ga negde u Bulevaru Vojvode Bojovića (ispod Kalemegdana) vozeći kao dete svoju tadašnju desetobrzinku svaki dan do Ade i to uporedo sa svim kamionima, šleperima i autobusima. Tada kada nije bilo staza i do Ade se od Dorćola stizalo vožnjom oko Kalemegdana, Karađorđevom, Savskom i Bulevarom vojvode Mišića. Dakle, strah od saobraća je opravdan, ali ko ga savlada moći će i na Mesec.

  3. Iggys

    Od pre nekoliko dana biciklo koristim kao prevozno sredstvo da stignem na posao. Prelazim put od Novog Beograda (61 blok) do Dedinja (ul. Jovana Marinovića). Osećaj je neverevotan i stalno čekam trenutak polaska i odlaska sa posla. Krenem 15 min. ranije, da bih se na miru umio i pesvukao. Što je najvažnije, postigao sam sa poslodavcem kompromis oko držanja bicikla u hodniku objekta gde radim, tako da mi je bicikl bezbedan.

  4. Milos

    Skupi gradski bicikl… Vozim neuzerov bicikl, 20 godina star, od svoje 12 godine. I nikad me nije izeverio, niti mi je guma izbusena nekada kad sam na putu. Ispusti samo u garazi i odmah ide na servisu ovako nikada. Idem biciklom na posao jer mi je brze nego autom. Auto parkiram 1km od posla, a bicikl ispred firme vezem. Ne treba mi mesecna za parking. Na 10 godina menjam sve od zupcanika lanca bandasa i guma i sediste. I bolja je za trgovinu na pijacu, imam prikolicu i u njoj sve smestim. Opet nema nervoza oko parkinga izbegbete guzvu. Prvi maj, ja vozim dete i prikolicu, supruga na drugi bicikl. Stignemo na izletiste. Nema nervoza oko parkinga, nema zastoja. U svakom slucaju bicikli imaju neku prednost od automobila. Ali su ljudi iskompleksirani da bi vozili bicikl svaki dan.

  5. Brka

    U Beogradu nije uopste bezbedno voziti bicikl u saobracaju, svakodnevno me neko sasece kad zaobilazi kolima, cak i gsp ov bus jednom me saseko uz ivicnjak da bi usao pre mene u usek u stanicu jer nije hteo da ceka. Vozim drumasa sa svom opremom,obelezen reflektujucim bojama. Desavalo se da se i vozila ukljuce pre mene i kada bi trebalo da stanu na znak stop ili trougao zaustavljanja. Pridrzavam se svih pravila na biciklistickoj stazi, i jos vaznije traci gde je ima a ima je malo. Pri skretanju bi biciklisti trebali da znaju i pre prestrojavanja da vide dal je bezbedno da se prestrojite a pri tome pruzite ruku u tom smeru kako bi dali naznake za vozila koja su iza vas da vas propuste i da uspore. 🙂

Leave a Reply