Beograd je rame uz rame sa gradovima Evropske unije, ali na papiru! Beograd (tačnije beogradski Plan održive urbane mobilnosti) se takmiči sa Grenoblom i Bilbaom, koji su nominovani za planiranje usklađeno sa rodnim senzibilitetom korisnika/ca i potrebama osetljivih grupa!
Ova nominacija ipak samo pokazuje da su posvećeni ljudi u gradskim službama na pravi način anticipirali u kom pravcu treba da razvijamo saobraćaj u našem gradu. Međutim, ako imamo u vidu da se Beograd isto tako prijavio i na konkurs za zelenu prestonicu Evrope, svima će biti jasno da gospodin Radojićić služi kao neka vrsta zelene “maskote” grada koja saopštava građanima pozitivne vesti o nagradama i kandidaturama, sadi drveće i postavlja kućice za vrapce, dok iza kulisa rastu zagađenje, divlje deponije, investitorski i automobilski urbanizam.
Ilustracije radi, grad Beograd je za biciklističke staze u 2021 godini predvideo 0 dinara, a u 2022. godini tek 2.000.000 dinara, što nije dovoljno ni za 1 km biciklističke staze, iako ih POUM najavljuje, i to 144 km do 2023. godine!
Ni iznos od 258.000.000 dinara predviđen za 2023. godinu ne obećava da će plan biti ispunjen, ako se uzme u obzir da kilometar biciklističke staze košta oko 10.000.000 dinara, što bi značilo da bi predviđena cifra trebalo da bude bar nekoliko puta veća.
Ako ste propustili: Predali smo 26 primedbi na Plan kvaliteta vazduha u Beogradu i evo šta su nam odgovorili
Da bi svi građani videli korist od Plana održive urbane mobilnosti, on se mora i sprovesti. Iako smatramo da je plan mogao biti i ambiciozniiji, na šta smo dali primedbe prilikom javnog uvida 2020-te godine, ipak su ovo dobre vesti, ali i velika odgovornost. Nagradu, koju god da dobijemo, treba koristiti i uvek njom mahati kada god se u Beogradu uradi bilo šta suprotno preporukama ovog plana.
Do tad, držimo fige da Beograd pobedi, pa će i odgovornost za sprovođenje plana biti veća!